John Henry Newman (London, 21. veljače 1801. - Birmingham, 11. kolovoza 1890.), engleski kardinal, blaženik, važna osoba u religijskoj povijesti Engleske 19. stoljeća. U početku je bio anglikanski svećenik i član evanđeoske akademske zajednice u Oxfordu. Newman je bio lider Oxfordskog pokreta, koji se zalagao za povratak mnogih katoličkih vjerovanja u Anglikansku Crkvu i povratak tradicionalnih načina štovanja iz srednjeg vijeka. Budući, da nije uspio u tome, napustio je Anglikansku Crkvu 1845. godine i pristupio Rimokatoličkoj Crkvi.
Papa Lav XIII. dodijelio mu je naslov kardinala 1870. Odigrao je značajnu ulogu u osnivanju Katoličkog sveučilišta Irske,[1] iz kojeg se razvilo današnje Sveučilište u Dublinu, najveće irsko sveučilište. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 19. rujna 2010. tijekom posjeta Velikoj Britaniji.[2] J. H. Newman bio i književnik, napisao je brojna književna djela uključujući popularne himne, autobiografiju i pjesmu "Sv. Gerontius" (1865.), koja je inspirirala Edwarda Elgara 1900., da napiše oratorij
Ova knjiga nastala je kao odmjerena i tematska antologija Newmanovih tekstova koja donosi birane izvatke iz njegovih najvažnijih djela, te čini svojevrsnu zbirku dubokih izričaja o Crkvi počevši od njezina naravna utemeljenja do značajki kako su se pokazivale u njezinu životu tijekom vjekova, otkrivajući važnost, otajstvo i ljepotu onoga što u Crkvi...