Pregledano
Pišući o patologiji svakodnevice i...
Oleg Pavlov rodio se u Moskvi 1970. Regrutiran je u rusku vojsku i poslan u Kazahstan gdje je radio kao zatvorski čuvar, no nakon ozljede glave s dvadeset godina dobiva otpust zbog navodne psihičke nestabilnosti. Studirao je književnost, a s 24 godine napisao svoj prvi roman Državna bajka koji je bio u najužem izboru za ruskog Bookera 1995. Pavlovljev sljedeći roman Matjušinov slučaj (1997.) učvrstio mu je reputaciju modernog ruskog klasika, dok je za Karagandinsku devetinu, ili povijest posljednjih dana (2002.) tu nagradu konačno i dobio. Uz književnost Pavlov piše eseje i članke o književnosti te o povijesnim i društvenim aspektima života u suvremenoj Rusiji. Djelo Ruski čovjek u 20. stoljeću napisao je ne samo na temelju vlastitog iskustva nego i brojnih pisama Aleksandra Solženjicina. Uz ruskog Bookera za svoj je rad dobio i druge ruske književne nagrade među kojima se ističe Solženjicinova nagrada 2012.
Daleki predjeli SSSR-a s logorima, stepom, stražarskim tornjevima zastrašujuće su mjesto za mladog novaka u ruskoj vojsci. Iako nije dugo izdržao u Karagandi kao zatvorski čuvar, Oleg Pavlov je na temelju vlastitog iskustva napisao briljantnu trilogiju o životu ruskog vojnika u posljednjim desetljećima 20. stoljeća.