Jesen 1968. Foucault se u nekoliko navrata susreće s kritičarom Claudeom Bonnefoyom, začetnikom projekta, koji njihove razgovore želi objaviti kao knjigu. Dva se intelektualca tom prilikom upuštaju u dijalog koji je istodobno posve nova razina govorenja: naime, Foucault prvi put u životu iznosi ono što naziva “naličjem tapiserije” - vlastiti odnos prema...
Knjiga "O vladanju živima: Predavanja na Collège de France 1979.–1980." donosi jedan od najznačajnijih ciklusa predavanja koji je Michel Foucault održao na Collège de France i koji predstavlja prijelomnu točku u njegovome radu. U ovim predavanjima Foucault, vraćajući se antičkim i ranokršćanskim izvorima, ocrtava nastanak i razvoj kršćanskih praksi...
Slika Renea Magrittea koja prikazuje brižljivo nacrtanu lulu, dok se ispod nje nalazi napisana napomena "Ovo nije lula", polazna je točka eseja u kojemu autor ispituje odnos svijeta stvari i svijeta znakova.
Riječi i stvari u široj su perspektivi najutjecajnije Foucaultovo djelo. U njemu izvedena zamisao o temeljnim načelima koja određuju “ono što će biti viđeno i razmotreno” u pojedinim kulturnim epohama uvelike je potaknula rasprave kako u suvremenoj epistemologiji, tako i u nekim humanističkim...
Francuski filozof i socijalni teoretičar Michel Foucault prvi je put pojam biopolitike dotaknuo u svojoj seriji predavanja “Društvo treba braniti” na College de France, održanoj 1975-1976. Foucaultov koncept biopolitike u velikoj mjeri proizlazi iz vlastitog poimanja bio-moći, i proširenja državne vlasti nad fizičkim i političkim tijelima stanovništva.
U djelu "Subjektivnost i istina" Foucault polazi od pitanja “Kako je, u različitim trenucima i u različitim institucionalnim kontekstima, subjekt bio uspostavljen kao objekt moguće, poželjne ili čak neophodne spoznaje?”, te “Kako su iskustvo koje možemo dobiti o sebi samima i znanje koje se time oblikuje bili organizirani kroz određene sheme? Kako su te...
Knjiga sadrži Foucaultova izlaganja o književnosti u kojima se odražava autorov kompleksan i kritički odnos prema književnosti kao jezičnoj praksi, a koja su izgovorena između 1963. i 1971. godine.