Lidija Vukčević je diplomirala jugoslavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala tezom "Romani Miloša Crnjanskog-evolucija romaneskne forme". Objavljuje poeziju i esejistiku od 1983. Između ostalih, piše o I. Andriću, V. Desnici, P.P. Njegošu, D. Kišu, M. Kovaču, M. Krleži, M. Selimoviću, M. Crnjanskom, D. Marcheschi i dr.
Predavala na Državnom sveučilištu u Milanu (1983-1987) i Sveučilištu Stendhal u Grenobleu (2001-2004) kao lektorica za hrvatski, srpski i bošnjački jezik, književnosti i kulturu. Niz godina radila kao srednjoškolski profesor-mentor hrvatskoga jezika u Zagrebu. Od 2004/05. predaje serbistiku i stvaralačko pisanje na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.
Objavila zbirke pjesama: "Boja šafrana", Samobor, 1992; "Il velo", Pistoia, 1997; "Latinska knjiga", Zagreb,1998; "Lepeza", Podgorica, 1999.
Riječ je o knjizi dnevničko - konfesionalne proze u kojoj autorica pokušava detektirati vlastitu poetičku nakanu: iz bespreglednog iskustva jezika, aludirati, inkantirati i opća i osobna lirska iskustva. Evokacijom "na zbivanja što su nam prethodila, skrivena, daleka, zabačena, tajna", te uspostavom čežnje za formom, kao temeljnom žudnjom pjesnika...