Stjepan Čuić rođen je 1.travnja 1945. u Bukovici pokraj Tomislavgrada. Školovao se u Osijeku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je ruski jezik i književnost te jugoslavistiku. Godine 1965. objavljuje svoju prvu zbirku pjesama ''Iza bregova'', da bi niz godina poslije objavio i poemu ''Otok'' 1985.
Lajtmotiv cjelokupnoga Čuićeva stvaralaštva, odnos pojedinca i vlasti, u „Dnevniku“ je uvjerljiva slika zastrašujućeg načina na koji se pokušavalo stvoriti novog čovjeka za novi svijet...
Prva knjiga u Djelima Stjepana Čuića sadrži temeljnu, prvu, Čuićevu zbirku priča Staljinova slika i druge priče te Tridesetogodišnje priče. Popraćena je pogovorom Božidara Petrača...
Nakon niza nepodopština koje su napravili u svom selu, četiri dječaka odlaze u potragu za boljim životom. Put ih vodi kroz tajanstvenu klisuru u kojoj živi čudak Bokan, sam u divljoj prirodi. U druženju s njim i nakon niza pustolovina dječaci se, obogaćeni novim iskustvima, vraćaju u svoje mjesto.
Kolumne Stjepana Čuića, bez obzira na to prihvaćao tko autorov svjetonazor ili ne, mogu biti primjer kako se kulturno polemizira, kako se drži distanca spram problema i kako se on secira argumentima, a ne snažnim emocijama...