Esad Jogić rođen je 11. svibnja 1941 g., u Prijedoru, gdje je stekao osnovno obrazovanje. Godine 1984. diplomirao je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, drugi u klasi, postavši prvi diplomirani grafički inženjer u Bosni i Hercegovini. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i »Jutra poezije«. Objavio je deset knjiga proze i poezije. Objavljuje prozu i poeziju u listovima, revijama i književnim časopisima: Republika, Večernji list, Hrvatsko slovo, Glas Koncila, Smib, Behar, Most – The Bridge. Prevođen je na druge jezike. Uvršten je u antologije i enciklopedije. Živi i radi u Zagrebu.
Moleći se za kraljicu, otkinu mu se suza. Suza kao zvončić i praporac, glasnik duše fratra. Skliznu mu niz bijel, ispijen obraz i ostade visjeti na isturenoj bradi kao nekontrolirani uzdah ili trenutak slabosti. Kao krijesnica bosanskog fratra koja hoće prosvijetliti tu tešku tamu bosansku...
Sve veće širenje i razvoj oružja za masovno uništavanje kao i sustava za njihovo prenošenje postaju izravna opasnost za međunarodni mir i sigurnost unatoč napretku u snaženju međunarodnog režima njihova neširenja.