Milan Kundera rođen je 1929. u Brnu, 1975., Prag je napustio 1975. godine i emigrirao u Pariz. Proslavio se romanom “Šala” (prvo izdanje 1965. u Pragu), a svoj je književni genij potvrdio nizom djela koja se odlikuju intelektualnom složenošću i književnom virtuoznošću.
Milan Kundera rođen je 1929. u Brnu, 1975., Prag je napustio 1975. godine i emigrirao u Pariz. Proslavio se romanom “Šala” (prvo izdanje 1965. u Pragu), a svoj je književni genij potvrdio nizom djela koja se odlikuju intelektualnom složenošću i književnom virtuoznošću. Od romana “Polaganost” piše na francuskom jeziku. Djela na češkom jeziku: romani – “Šala” (1975), “Život je drugdje” (1970), “Oproštajni valcer” (1971), “Knjiga smijeha i zaborava” (1978), “Nepodnošljiva lakoća postojanja” (1984), “Besmrtnost” (1989); pripovijetke – “Smiješne ljubavi” (1963-1969). Na francuskom jeziku napisao je eseje: “Umijeće romana” (1986), “Iznevjerene oporuke” (1993), “Zavjesa” “2005), dramu “Jacques i njegov gospodar” (1971) te romane “Polaganost” (1995) i “Identitet” (1996). U sklopu projekta Djela Milana Kundere, objavljeno je tijekom devet godina petnaest djela.
Njegov kultni roman “Nepodnošljiva lakoća postojanja” situiran u kontekst “praškog proljeća” 1968., gdje on precizno bilježi stanja svojih junaka i propituje njihove motive i odnose te ih skeptično komentira svjesno razbijajući narativnu iluziju, dok u “Besmrtnosti” također svoja razmišljanja strukturira u roman stvarajući priču o dvije sestre i njihovim životima, a ustvari literarno pretresajući sve velike životne teme: smrt, seks, obitelj, brak, društvene vrijednosti. “Život je drugdje” također je roman koji je istovremeno i parodija i satira jednoga vremena, ali i duboka i snažna meditacija o bitnim problemima čovjeka i njegovoj egzistenciji, baš kao što je glasna kritika sustava; “Šala”, pisana tehnikom kontrapunkta, s mnoštvom sporednih epizoda i kratkih esejističkih diskursa, ali tako duhovito i mudro da nakon čitanja osjećamo golemo estetsko i intelektualno zadovoljstvo bez obzira na težinu tematike. “Knjiga smijeha i zaborava” istovremeno je i roman, i bajka, i književna teorija, i politička rasprava, i muzikološka studija, i autobiografija, no upravo je zbog te svoje žanrovske kompleksnosti originalna i neodoljiva, kao što su neodoljive i novele iz “Smiješnih ljubavi”, prepune igre, šale, iznenađenja i erotskih (ne)mogućnosti, i kao što je originalan Oproštajni valcer.
U “Umjetnosti romana” Kundera iz vizure romanopisca u sedam samostalnih, ali sadržajno povezanih poglavlja predstavlja u glavnim crtama razvoj europskog romana i njegovo osobno poimanje istoga. Jedina je drama Kunderinih djela, “Jacques i njegov gospodar”, duhovita i zabavna “varijacija” Diderotova romana Jacques fatalist, Kunderina najdražeg romana, dok u romanu “Identitet” — drugom romanu napisanom na francuskom jeziku, sažetim izbrušenim pripovjedačkim stilom, trenutak zbunjenosti pokreće lanac događaja koji prisiljava čitatelja da premosti razliku između zbilje i mašte. U “Zavjesi”, predzadnjoj knjizi eseja, Kundera se nadovezuje na prethodna djela “Umjetnost romana” i “Iznevjerene oporuke” te nastavlja istraživanja o romanu, odnosno njegovoj evoluciji, pišući o autorima (Sterne, Rabelais, Broch, Diderot, Musil, Kafka...) koji su obilježili povijest te književne vrste.
U “Susretu” svakom rečenicom Kundera iznova pokazuje otpor prema uvriježenom mišljenju i romantičnom licemjerju, a dok preispituje skandal zaborava i postojanje crnih lista, ne štedi tzv. intelektualnu elitu, koja je i prečesto tek odraz dominantnog konformizma. Još jedan je to Kunderin autoportret, bez emfaze i patosa, iskren i odmjeren, lucidan, britak i duhovit.
U tom zapanjujućem istraživanju ljudske naravi što dugo odjekuje, Kundera i dalje nastoji iznaći smisao života a da pri tome ne izgubi svoj istančan smisao za humor.
… Kunderin "rez" nastao promjenom jezika ne čini se odveć radikalnim. Međutim, roman “Identitet” nešto je posve drugo. Češka kao toponim, odnosno Česi kao narod, u ovom se romanu uopće ne spominju.
Bitno je istaknuti da iako je u prvom redu posvećena književnosti, ova knjiga je 1996. godine nagrađena Nagradom Društva američkih skladatelja kao najbolja knjiga o glazbi.Predstavljamo dakle djelo koje istovremeno govori o društvu i umjetnosti, te o književnosti i glazbi.
Kunderina dramska varijacija Diderotova romana “Fatalist Jacques i njegov gospodar" kojega smatra jednim od najvećih djela u povijesti romana.
Knjiga smijeha i zaborava naziva se romanom, premda je to istodobno bajka, književna teorija, politička rasprava, muzikološka studija i autobiografija. Može se zvati kako joj drago, jer je kao cjelina genijalna. John Leonard, New York Times
Nepodnošljiva lakoća postojanja (češ. Nesnesitelná lehkost bytí) je roman Milana Kundere objavljen 1984. godine. Ova knjiga je danas najpoznatije Kunderino djelo. Knjiga je bila zabranjena u Kunderinoj domovini Čehoslovačkoj sve do 1989. godine.
..Kundera niže scene poput filmsih slika; tužno lijepe slike o iskorijenjenosti i čežnji, lišene sentimentalnosti, prikazuju ljude koje je povijest izgurala iz života. Duboko, potresno i ganutljivo... (Michael Klinger, Frankfurter Neue Presse)
Nakon Oproštajnog valcera više nema dvojbe: Kundera je majstor suvremene književnosti. Ovaj je roman istodobno primjer i virtuoznosti i dubokog poniranja u ljudsku dušu.L’Uhite
Prvi roman proznog virtuoza napisan na francuskom jeziku, koji međutim zadržava “neki tipično kunderinski humor", koji nije ni češki, ni francuski, nego europski. Dok mu Indepedent pripisuje “merkurijansku bezbrižnost", Reppublica govori o kontra-usmjerenosti, a sve to na poznat Kunderin način kojemu ništa nije preozbiljno a da se ne bi mogao poigrati s...
Kako baciti svjetlo na najozbiljnije probleme, a istodobno ne izgovoriti nijednu ozbiljnu riječ? Kako biti fasciniran realnošću suvremenog svijeta, a istodobno umicati svakom realizmu? Odgovore nudi "Praznik beznačajnosti".
Smiješne ljubavi je zbirka sedam priča: Niko se neće smijati, Zlatna jabuka vječne čežnje, Lažni autostop,Simpozijum, Neka stari mrtvi ustupe mjesto mladim mrtvima, Doktor Havel poslije deset godina, Eduard i bog.