U knjizi eseja i književnih kritika Boris Domagoj Biletić donosi svoje priloge osvjetljivanju i tumačenju hrvatskih pjesnika, prozaika i dramskih pisaca, koji su nastajali u proteklih trideset i pet godina njegova kritičkog vrednovanja različitih tema i pojava unutar hrvatske književnosti.
Knjiga tematizira književnu djelatnost hrvatskih pisaca iz Istre između dvaju svjetskih ratova, 1918. – 1943./45., u doba kada je Istra politički još izvan granica matične domovine, pa zato većina njezinih pisaca djeluje izvan zavičaja, mahom u drugim hrvatskim krajevima.