Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961.) hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade.
Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961.) hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade. Djela su mu prevedena na više od 30 jezika.
Njegove knjige su imala više od 140 izdanja u zemlji i inozemstvu.
Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u proteklih dvadesetak godina.
Dosad je imao oko 200 kazališnih premijera širom svijeta, počev od Zagreba, Rotterdama, Maribora, Washingtona, Pariza, Krakova i Sofije pa sve do Mummbaja, Buenos Airesa, Ljubljane, Pečuha, Praga, Bratislave, Augsburga, Waterforda, Atene, Sarajeva, Novoga Sada, Podgorice, Mostara, Beča, Budimpešte, Bautyena, Moskve, Rio de Janeira... Njegove predstave vidjelo je više od dva milijuna gledatelja.
Jedini je živući pisac u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, na kome se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. godine djeluje u Slovačkoj pod nazivom Gavranfest.
Među njegovim kazališnim tekstovima ističu se : Kreontova Antigona, Noć bogova, Ljubavi Georgea Washingtona, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Najduži dan Marije Terezije, Kraljevi i konjušari, Shakespeare i Elizabeta, Pacijent doktora Freuda, Muž moje žene, Kad umire glumac, Zaboravi Hollywood, Sve o ženama,Sve o muškarcima, Vozači za sva vremena, Hotel Babilon, Kako ubiti predsjednika, Zabranjeno smijanje,Tajna Grete Garbo, Papučari i Nora danas.
Dobio je dvadesetak književnih i kazališnih nagrada u zemlji i inozemstvu, a među njima i nagradu Central European Time (1999.), koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus, te nagradu Europski krug (2003.) za afirmaciju europskih vrijednosti u književnim tekstovima.Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču.
Usto je četverostruki dobitnik Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, Nora danas i Najluđa predstava na svijetu.
Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Djelovao je kao dramaturg i ravnatelj Teatra &TD,u kome je 1990. pokrenuo scenu "Suvremena hrvatska drama". Idejni je začetnik i glavni urednik književnog časopisa Plima (1993.-1996.). Bio je pokretač i stalni pisac Epilog Teatra (1995.- 2001.), a potom sa svojom suprugom glumicom Mladenom Gavran pokreće Teatar GAVRAN (2002.) koji svake godine izvede jednu njegovu premijeru i oko stotinjak repriza.
Napisao je osam romana: Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita, Judita, Krstitelj , Poncije Pilat i Jedini svjedok ljepote.
Napisao je i filmski scenarij Djed i baka se rastaju.
Za mlade čitatelje je napisao osam knjiga: Svašta u mojoj glavi, Kako je tata osvojio mamu, Zaljubljen do ušiju, Oproštajno pismo, Sretni dani, Igrokazi s glavom i repom, Pokušaj zaboraviti i Profesorica iz snova.
Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo proučava se na sveučilištima diljem svijeta.
U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište. U proljeće 2007. godine njemačka izdavačka kuća ANTON HIERSEMANN STUTTGART iz Stuttgarta koja proteklih pedesetak godina, svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u najnoviji izbor, a riječ je o dramama Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova. među uvrštenim autorima su i David Edgar, Jon Fosse, Michael Frayn, Peter Handke, Elfride Jelinek, Neil La Bute, Slawomir Mrožek, Yasmina Reza, Tom Stoppard i George Tabori.
Gavran je, počev od 1990., vodio preko trideset škola dramskog pisanja.
Od 1993.godine djeluje kao profesionalni pisac. Živi u Zagrebu.
Miro Gavran, najizvođeniji suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu, u ovoj knjizi sabrao je svoje četiri najnovije drame (Nora danas, Sve o muškarcima, Kako ubiti predsjednika, Paralelni svjetovi), nastale u protekle četiri godine.
U romanu Judita Miro Gavran pripovijeda priču poznatu iz Biblije i epa Marka Marulića o udovici koja spašava svoj narod od moćnog osvajača.
Roman Kafkin prijatelj govori o životu Maxa Broda i Franza Kafke.
Roman Kafkin prijatelj donosi snažnu emotivnu priču o piscima Franzu Kafki i Maxu Brodu te ženama koje su ih sudbinski odredile.
KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU je neobična priča o čovjeku koji je bio toliko glup da je morao iznova osvajati ženu koju je već jednom osvojio.
Što se sve može dogoditi dečkima kad se zaljube, pitanje je koje muči i velike i male čitatelje. Odrasli će se sjećati, a mladi propitivati. Miro Gavran i najveće dvojbe uobličuje u lake iskaze. Kroz mekoću iskaza nudi odgovore.
Dvanaestogodišnji Ivo odlučio je napisati roman. Ali o čemu pisati?Hvala Bogu da je život njegova djeda preko noći postao zanimljiviji od ičega što bi Ivo mogao izmisliti. On se na obljetnici svoje mature zaljubljuje u lijepu i uglađenu kolegicu Elizabetu.No obitelj strahuje da je djed poludio i šalje Ivu kao špijuna s djedom na ljetovanje.
Mali neobični ljudi zbirka je pripovijedaka Mire Gavrana koju nastanjuju egzotični junaci koji se zbog specifična pogleda na život te čudnih želja i nakana sudaraju s konvencijama i redom na kojemu se temelji svijet oko njih.
Miro Gavran u knjizi Parovi i slične slabosti sabrao je svojih šest novijih drama i komedija nastalih proteklih godina (Tajna Grete Garbo, Lutka, Parovi, Najluđa predstava na svijetu, Pandorina kutijica i Teško je reći zbogom). Zajednički lajtmotiv svih ovih tekstova su muško-ženski odnosi.