Ana Pisac-Serezlija u svom romanu pod naslovom Dom piše o djeci čije se djetinjstvo odvija pod krovom ustanove za nezbrinutu djecu. Ona prati glavne likove od djetinjstva do zrele dobi, pokazujući da i takva djeca mogu izrasti u zrele i zdrave osobe ako se o njima brinu ljudi otvorena srca, koji im znaju pružiti dovoljno skrbi i ljubavi.
Priča je to o simpatičnome magarcu Mati koji uz pomoć svoje prijateljice, prpošne magarice Rozice, kreće u potragu za svojim identitetom.
Osim odraslima, pravo na zabrinutost i probleme najčešće se priznaje tek tinejdžerima. Onima koji su mlađi od jedanaest godina, dakle onima koji još idu u niže razrede, život je valjda idiličan.