knjige za djecu
Ljutnja, uz strah i tugu, pripada skupini osnovnih osjećaja kod male djece. Ona je vrlo snažna emocija koja pokreće tijelo i izaziva fiziološke reakcije. Vjeverica u slikovnici svoju ljutnju izražava ignoriranjem i kršenjem postavljenih granica, odnosno neposluhom. "Kad je ljuta, vjeverica ne sluša" spada u tzv. terapeutske priče.
Ljutnja, uz strah i tugu, pripada skupini osnovnih osjećaja kod male djece. Ona je vrlo snažna emocija koja pokreće tijelo i izaziva fiziološke reakcije. Psiha i tijelo nerazdvojni su i mogu utjecati jedno na drugo. Ako osoba nije psihički dobro, to može utjecati na njezino tjelesno stanje. Isto vrijedi i u obrnutom smjeru. "Kad je ljuta, macu boli...
Ljutnja, uz strah i tugu, pripada skupini osnovnih osjećaja kod male djece. Ona je vrlo snažna emocija koja pokreće tijelo i izaziva fiziološke reakcije. Djeca često vrlo jasno pokazuju kada osjećaju ljutnju. Tada mogu biti verbalno i tjelesno aktivna (mogu odgurivati, mahati rukama ili nogama, otimati se, vikati, plakati i sl). Kad je ljut, nilski...
Djetetu je obitelj sigurna zona, okolina u kojoj se osjeća sigurno, i kroz to zadovoljava svoju osnovnu potrebu. Bilo kakve promjene u obitelji kod djeteta mogu poljuljati osjećaj sigurnosti. Što je dijete mlađe, to će teže razumjeti što neka promjena podrazumijeva i nosi sa sobom. "Ovčicu je strah jer će dobiti brata" spada u tzv. terapeutske priče.
Sva djeca doživljavaju strah, te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Odlazak doktoru djetetu znači odlazak na neko novo i nepoznato mjesto, gdje treba komunicirati i surađivati s novom i nepoznatom osobom. "Psića je strah odlaska doktoru" spada u tzv. terapeutske priče.
Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. U našoj je kulturi uobičajeno isticati ono što je loše učinjeno, drugim riječima − kritizirati. Često to činimo dobronamjerno, da dijete ili netko drugi nauči i postane još bolji u nečemu. Slonicu je strah vikanja i kazne spada u tzv. terapeutske priče.
Polazak u vrtić ili jaslice velika su promjena u djetetovu životu. Neka djeca priviknu se brzo i bez poteškoća, dok druga osjećaju veliki strah i tjeskobu. Kada pružaju otpor vrtiću, djeca zapravo nastoje izbjeći situaciju koju doživljavaju kao prijetnju svojoj sigurnosti. "Medvjedića je strah ostati u vrtiću" spada u tzv. terapeutske priče.
Nitko ne voli gubiti, ni odrasli ni djeca. Tada je normalno osjetiti tugu ili frustraciju, a intenzitet može varirati ovisno o tome koliko nam je nešto bilo važno, o temperamentu osobe te o perfekcionizmu. Neka djeca doživljavaju vrlo intenzivne emocije kada izgube u nekoj igri. "Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri" spada u tzv. terapeutske priče.
Osnovni su razlozi za osjećaj tuge gubitak ili odvojenost od dragocjena predmeta ili osobe. Tuga se može javiti kada dijete shvati da je na neki način propustilo priliku da bude pohvaljeno ili nagrađeno. Kada osjeti da netko drugi dobiva pažnju koju bi ono htjelo dobiti, to može potaknuti osjećaj tuge kod djeteta. Praščić je tužan i ljubomoran na brata...
Normalno je da djeca u brojnim situacijama reagiraju drugačije nego odrasli. Za njih su mnoge situacije nove, drugačije, nepoznate, a i emocionalne su im reakcije intenzivnije od onih koje imaju odrasli. "Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji" spada u tzv. terapeutske priče.
Vrlo često odrasli smatraju da ako dijete ne pokazuje otvoreno tugovanje zbog gubitka voljene osobe, to znači da ga to nije toliko pogodilo. No djeca tuguju na nešto drugačiji način od odraslih. Što bi to točno značilo? "Žirafica je tužna jer djeda više nema" spada u tzv. terapeutske priče.
Dječak Srećko igrao se u dvorištu svojom lopticom. No loptica je slučajno preskočila ogradu i završila u ustima razigranog psa Šarenka. Njih su dvoje toga trena postali prijatelji. Srećko se povjerio svome novome prijatelju kako bi želio postati superjunak koji ima velike moći.