Riječima velikog pjesnika, rukom vrsnog crtača i manirom najboljeg montažera Semezdin Mehmedinović u pjesmama, zapisima i crtežima na drugačiji način osvjetljava svakodnevno, koje u Knjizi prozorâ postaje nesvakidašnje, obično biva začuđujuće, sfumato je kristalno jasan, a prošlo postaje svevremeno.
Svaki udar, politički ili srčani, dolazi neočekivano, bez najave, bez objašnjenja, i zauvijek mijenja onoga kome se dogodio. Kada udar pak preživi pisac poput Semezdina Mehmedinovića, neizbježno je da se ta biografska činjenica pretoči u jedinstvenu, neponovljivu prozu.
Maleni događaji, treptaji sjećanja i smiraj sadašnjeg trenutka, fragmenti prijateljevanja, Sarajevo kao izbor, kao mjesto početka i mjesto povratka, grad kao čvrsta i nestabilna točka, sve su to tkanja oko kojega se množe priče, oko kojega se iznova rađa jezik u prozama Semezdina Mehmedinovića.
„Mehmedinović je od onih rijetkih pisaca koji doista dubinski razumiju otvorenost i laku prohodnost granica između eseja, kratke proze, crtice, pa i crteža, kao i to da je život sam, u svom primarnom i nefikcionaliziranom obliku, jedna od najintrigantnijih tema koje se pisac može uhvatiti.