Rođen 13. 3. 1967. u Ljubuškom, Bosna i Hercegovina. Hrvat s hrvatskim državljanstvo. Nakon završene osnovne i srednje škole u Ljubuškom, upisao Pedagošku akademiju u Mostaru, 1987. stekao zvanje nastavnik povijesti i zemljopisa. Iste godine zaposlio se u O.Š. Srdoči u Rijeci, kao nastavnik povijesti i zemljopisa do 1990. Početkom domovinskog zaposlen u Policijskoj akademiji u Zagrebu. Na Filozofski fakultet u Zagrebu 1992. stekao zvanje profesor povijesti. Radeći na raznim poslovima u Ministarstvu unutrašnjih poslova, istovremeno predaje Suvremenu političku povijest Hrvatske na Visokoj policijskoj školi. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 21. lipnja 2001. obranio magistarski rad na temu "Odnosi države i Katoličke crkve u Hrvatskoj od 1945. do 1953. godine". Dana 21. siječnja 2003. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio disertaciju na temu "Oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi od 1945. do 1966. i crkveno državni odnosi. – Primjer Zagrebačke nadbiskupije", te stekao akademski stupanj doktor znanosti iz znanstvenog područja humanističke znanosti, znanstveno polje povijest.
Od 1. studenog 2001. zaposlen na Filozofskom fakultetu u Osijeku (tada Pedagoški fakultet), kao nositelj kolegija hrvatske i svjetske povijesti 20. stoljeća. Na Hrvatskim studijima izvodi nastavu iz nekoliko izbornih kolegija iz hrvatske i svjetske povijesti 20. stoljeća.
Mentor polaznicima doktorskih studija na studijima povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatskim studijima u Zagrebu.
U znanstveno-nastavno zvanje docent izabran 1. listopada 2003. U znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika izabran 7. ožujka 2007., a 1. travnja 2007. u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
Od 1. veljače 2008. zaposlen na Hrvatskom institutu za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu. Voditelj projekta "Demokratski pokret, velikosrpska agresija i Domovinski rat u istočnoj Hrvatskoj”.
U znastveno zvanje znanstveni savjetnik izabran 10. lipnja 2010.
Član Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije i Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Od 1. srpnja 2009. član Upravnog vijeća Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Od 18. studenog 2010. član uredništva časopisa "Tkalčić".
Autor u knjizi Biskupi, komunisti i svećenička udruženja, na temelju svojih dosadašnjih radova, postojeće relevantne literature, i vrlo vrijednih novih dokumenata, koji su u međuvremenu postali dostupni, razrađuje jednu od najkontroverznijih tema u povijesti Katoličke crkve za vrijeme jugoslavenske komunističke vlasti.
Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić bio je jedna od najvažnijih ličnosti novije hrvatske povijesti, i to u dva ključna razdoblja, u doba komunističke vlasti i potom u razdoblju samostalne Hrvatske.Iz pozadine, ne miješajući se izravno u konkretne političke događaje i procese, jako je utjecao na politički i društveni razvoj Hrvatske i na to kakva...
"Kvaliteta Šeperova dijaloga, kojega nam u stvari predstavlja autor, prolazi iz nekoliko bitnih činjenica. Prije svega, Šeper je bio znatno bolje obrazovan od svojih režimskih sugovornika i stoga ih se nije bojao, te je bio sposoban preuzeti inicijativu razgovora i pregovora, to jest voditi razgovore i pregovore u cilju koji je on, sam Šeper, želio,...
Knjiga pokriva razdoblje od uspostave komunističkih vlasti 1945. do potpisivanja Protokola između SFRJ i Svete Stolice 1966. Kronološki je podijeljena u tri vremenske cjeline.
Nastavak prve knjige objavljene 2014. daje prikaz crkveno-državnih odnosa tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20.st. u razdoblju velikih društveno-političkih previranja, što je uvelike utjecalo i na položaj Katoličke crkve. U posebnom prilogu su, dosad neobjavljena, dva iskaza Krunoslava Draganovića pred komunističkim istražiteljima.
Knjiga se bavi dosad nedovoljno istraženim razdobljem hrvatske povijesti sa težištem na odnosima između komunističkih vlasti i Katoličke crkve u Hrvatskoj. Prikazan je odnos pun napetosti kao rezultat pokušaja vladajuće komunističke političke strukture da što više marginalizira utjecaj Katoličke crkve i njen značaj u hrvatskom društvu.
Naime program KPJ predviđao je odvajanje crkve od države i škole od crkve, pljenidbu crkvene imovine, te postupnu eliminaciju crkve iz političkog života. Josip Broz Tito je još u studenom 1936. u Beču napisao: “Po svojim nazorima na svijet, mi, komunisti smo nosioci dijalektičkog materijalizma, i kao takvi – bezvjerci.
Istražujući po raznim arhivskim fondovima, autor je pronašao u Hrvatskom državnom arhivu, Fondu Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova SR Hrvatske, zapisnike o iskazima Krunoslava Draganovića pred komunističkim istražiteljima, nakon njegovog zagonetnog povratka u Jugoslaviju u rujnu 1967. godine.