Brod luđaka" Sebastiana Branta je samosvojan spjev koji se sastoji od stotinjak (pokojega više ili manje, ovisno o izdanju) pjevanja/poglavlja posvećenih različitim oblicima ludosti/gluposti; onodobna (kraj 15. stoljeća) je to "kritika svega postojećeg" u kojoj nitko, pa ni Crkva, ne ostaju pošteđeni.