'Bartleby ili o kontigenciji' jedna je od pripremnih rasprava kojima G. Agamben najavljuje svoje opsežno istraživanje genealogije moći na Zapadu. Ujedno je nastavak njegove trajne zaokupljensoti odnosom onoga što jest i onoga što može biti.
U tom zapanjujućem istraživanju ljudske naravi što dugo odjekuje, Kundera i dalje nastoji iznaći smisao života a da pri tome ne izgubi svoj istančan smisao za humor.
Polazeći od autobiografskog očaja što ga u njemu izaziva činjenica da se u Parizu osjeća strancem, u djelu "Brevijar poraženih", koje se sastoji od sedamdeset fragmenata, Cioran traži svojevrsnu utjehu u svjetlosti poezije i glazbe, odnosno u kontemplativnoj dokolici i temeljnoj skepsi.
Temeljni je pristup Krešimira Bagića rasprava, koja podrazumijeva sustavno ivišestrano razmatranje teme, ovdje figura te autorskih i javnih diskurza (lirskoga, polemičkoga, publicističkoga i dr.)
Čini se kako kritika nije samo prevladavajući nego i jedini mogući tip mišljenja u studiju književnosti i, u najširem smislu, u suvremenoj humanistici. U „Granicama kritike“ Rita Felski se pita što je dovelo do toga da su gotovo sva utjecajna moderna tumačenja književnosti i kulture gotovo jednoglasno obilježena etosom nepovjerenja.
… Kunderin "rez" nastao promjenom jezika ne čini se odveć radikalnim. Međutim, roman “Identitet” nešto je posve drugo. Češka kao toponim, odnosno Česi kao narod, u ovom se romanu uopće ne spominju.
Bitno je istaknuti da iako je u prvom redu posvećena književnosti, ova knjiga je 1996. godine nagrađena Nagradom Društva američkih skladatelja kao najbolja knjiga o glazbi.Predstavljamo dakle djelo koje istovremeno govori o društvu i umjetnosti, te o književnosti i glazbi.
Kunderina dramska varijacija Diderotova romana “Fatalist Jacques i njegov gospodar" kojega smatra jednim od najvećih djela u povijesti romana.
Knjiga smijeha i zaborava naziva se romanom, premda je to istodobno bajka, književna teorija, politička rasprava, muzikološka studija i autobiografija. Može se zvati kako joj drago, jer je kao cjelina genijalna. John Leonard, New York Times
Ideja zbornika jednostavna je. Svodi se na pokušaj, nipošto rukovođen idejom nekog zaokruženog svođenja i donošenja konačnih zaključaka, odgovora na pitanje – koje je mjesto, koja je uloga konceptualnih umjetničkih praksi i kako se, i da li uopće, one pojavljuju u drugim, nestandardnim područjima te u novim društveno-političkim i estetskim...
U filozofskom eseju naslovljenom Korisnost beskorisnog Nuccio Ordine suprostavlja korisno i beskorisno, materijalno i duhovno, izvanjsko i unutarnje, pri čemu zagovara opstanak humanističkih disciplina, umjetnosti i kritičkog razmišljanja, ukratko, svega onoga što još, s većim ili manjim uspjehom, uspijeva odoljeti raljama tržište.
Kuvajt je malen dio onoga dijela svijeta koji se često naziva „kolijevkom civilizacije“.