Ova je knjiga zbirka napisa što su objavljivani u novinama, revijama i časopisima tijekom tridesetak godina, od konca šezdesetih, za vrijeme socijalističke Jugoslavije, te u prvom desetljeću samostalne, tranzicijske Hrvatske.
Kako baciti svjetlo na najozbiljnije probleme, a istodobno ne izgovoriti nijednu ozbiljnu riječ? Kako biti fasciniran realnošću suvremenog svijeta, a istodobno umicati svakom realizmu? Odgovore nudi "Praznik beznačajnosti".
Hrvatski animirani film jedno je od stvaralačkih, kulturnih područja po kojemu je Hrvatska svjetski poznata u filmskim krugovima, on je dio svjetske povijesti animiranog filma, obrađen u svim inozemnim povijesnim knjigama koje dodiruju ili se posvećuju animiranom filmu.
Rui Zink analizira aktualnu situaciju u svijetu, proučava sve što se zbiva i zaključuje da nakon stotinjak godina ideologija koja je zasjenila svijet i bila odgovorna za neke od najmračnijih epizoda svjetske povijesti ponovno zadobiva sljedbenike.
Smiješne ljubavi je zbirka sedam priča: Niko se neće smijati, Zlatna jabuka vječne čežnje, Lažni autostop,Simpozijum, Neka stari mrtvi ustupe mjesto mladim mrtvima, Doktor Havel poslije deset godina, Eduard i bog.
U "Susretu" svakom rečenicom Kundera iznova pokazuje otpor prema uvriježenom mišljenju i romantičnom licemjerju, a dok preispituje skandal zaborava i postojanje crnih lista, ne štedi tzv. intelektualnu elitu, koja je i prečesto tek odraz dominantnog konformizma. Još jedan je to Kunderin autoportret, bez emfaze i patosa, iskren i odmjeren, lucidan, britak...
Teorija filma pisana je kako bi se razbistrila neka načelna pitanja od najopćenitije vrijednosti (pitanje “prirode filma”) ali iz osobite teorijske i problemske perspektive.
U ovoj knjizi se totalitarizam nastoji promisliti kao događaj, i to kao događaj u emfatičnom smislu, kao “singularni događaj” na tragu uvida suvremenih filozofa događaja (Arendt, Heidegger, Deleuze i drugi)...
U sedam samostalnih, ali sadržajno povezanih poglavlja, Kundera predstavlja osobno poimanje europskog romana......a kako svijet teorija nije Kunderin svijet, ovo su razmišljanja praktičara.
Knjiga sadrži Foucaultova izlaganja o književnosti u kojima se odražava autorov kompleksan i kritički odnos prema književnosti kao jezičnoj praksi, a koja su izgovorena između 1963. i 1971. godine.
Iako se trendovi mijenjaju, donekle je rijedak slučaj da se u znanstvenici društveno-humanističkog usmjerenja hvataju u koštac s vrućom stvarnošću i to na način da paralelno s pojavom nekog fenomena nikne cjelovita monografija o tom fenomenu. - Maša Kolanović