Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.), bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist, putopisac. On je bio književni boem.
Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 1873. – Zagreb, 1914.) je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac. On je bio književni boem. Polazio je gimnaziju u Zagrebu, pokušao studirati na Vojnom veterinarskom fakultetu u Beču, otišao u vojsku i dezertirao te pobjegao u Srbiju.
Još je živio i u Parizu te se naposljetku vratio u Zagreb gdje je i umro od karcinoma grla. Kao književnik se pojavio pripoviješću ”Moć savjesti” koja je uz Leskovarevu ”Misao na vječnost” najavila modernu te je bio središnja ličnost hrvatske moderne.
Njegov pripovjedački opus možemo podijeliti na dva dijela: tematika zagrebačko-zagorske sredine sa stvarnim likovima koje je sreo u životu i novela bizarnog karaktera s dominacijom likova individualnog karaktera (utjecaj E. A. Poea i Baudelairea).
Kao pjesnik javlja se relativno kasno kada se već formirao kao osoba i književnik. Pjesme je pisao pod utjecajem Baudelairea i možemo u njegovoj poeziji naći sinesteziju, profinjeni ritam i izmjenu govorne i pjevne intonacije. Kao kritičar on piščev stil uzima kao osnovni kriterij za vrednovanje djela te zbog toga ne radi razlike između pojedinih književnih vrsta. Djela: ”Iverje”, ”Novo iverje”, ”Umorne priče”, ”Oko lobora”…
Francuska škola ukusa i forme te tradicija hrvatske lirike od Štoosa do Kranjčevića, tlo je na kojemu je izrasla najosebujnija hrvatska pjesnička ličnost...
Cvijet sa raskršća je novela u kojoj su ljudi onakvi baš poput mjesta iz kojih dolaze. U djelu je prisutna jasna kompozicija u kojoj postoji ljubav na prvi pogled, puno opisa prirode, različiti pogledi na svijet i rastanak.
Knjiga predstavlja velikana hrvatske književnosti Antuna Gustava Matoša i njegove "Dojmove" koje čine "Pisma iz Beograda", "Pismo iz Muenchena", "Pismo iz Ženeve", "Pisma iz Pariza", te "Dojmovi sa pariške izložbe"...
Kao zaljubljenik u estetsku formu, larpurlartist i poklonik svjetske kulture Matoš je u svojim umjetničkim žanrovima stvorio univerzalne estetske oblike onkraj povijesnih stilova u kojima je pisao i ideja koje je zastupao.
Izbor priredila Slavica Kadija Popović, a sadrži: Moć savjesti, Kip domovine leta 188, Camao, Nekad bilo-sad se spominjalo, Iglasto čeljade, Cvijet sa raskršća, Pjesme, Oko lobora.
Antun Gustav Matoš znatno je modernizirao hrvatsku književnost, nametnuo se kao uzor mnogim mlađim piscima i uspostavio umjetničke kriterije kao glavni element literarnoga djela te se danas općenito smatra jednim od najboljih hrvatskih književnika.
Ovi putopisi dio su Matoševe duše, ali i dio hrvatskoga kraja, hrvatske zemlje, hrvatske duše. Osim putopisa iz naslova u knjizi se nalaze i putopisi: „Iz Samobora”, „Iz Sarajeva”, „Zagreb po danu”, „Quai i antikvari”, „Lijepa naša domovino”, „Pod florentinskim šeširom (Il paradiso)”, „Refuli”, „Obična šetnja”, „Campus nobilium”, „Rimski izleti” i „Dođoh,...
Poezija: Domovini iz tuđine, Utjeha kose, Stara pjesma, Hrastovački nokturno, 1909., Djevojčici mjesto igračke, Tajanstvena ruža, Grički fijalog, Pri Svetom Kralju, Relikvija, Metamorfoza, Jesnje veče, Epitaf bez trofeja, Nekad i sad, suza, Sirotica, Čuvar, tuga vidika, Notturno, Gnijezdo bez sokola, MoraNovele i pripovijetke: Camao, Balkon, Cvijet s...
..Zato je hrvatski predio, hrvatski pejzaž isto tako važan momenat kao hrvatski narod i hrvatska prošlost. Hrvatska okolica je najbolja škola patriotizma. Pejzaž nije samo vidljiva naša veza sa misterijem skladnog svemira, nego i vidljivi oblik stalnog djelovanja primitivne, prvobitne hrvatske duše na našu...