Namik Kabil, koji za sebe kaže da je hrabriji u književnosti nego u životu, u Beskućniku tom hrabrošću ispisuje moćnu prozu ne samo o svim našim kućama i selidbama nego i o univerzalnim pitanjima obiteljskih odnosa, ljubavi, gubitaka, ratnih i životnih migracija koje osjećaj pripadnosti uvijek iznova stavljaju na kušnju.