prozna djela
Zbog uništavanja tropske divljine, među ljude je ušao ranije nepoznat virus, koji je dotad eonima pritajem životario u nepoznatom nam domaćinu...
Miro Gavran, najizvođeniji suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu, u ovoj knjizi sabrao je svoje četiri najnovije drame (Nora danas, Sve o muškarcima, Kako ubiti predsjednika, Paralelni svjetovi), nastale u protekle četiri godine.
U knjizi Suze i smijeh Miro Gavran izlazi pred čitatelje s pet neobičnih melodrama – Sladoled, Pivo, Byron, Ivan Krstitelj i njegovi prijatelji, Veli Jože.
Za roman Kako je kasno bilo, kako kasno Jamesa Kelmana (1946.) Janja Ciglar Žanić u Leksikonu stranih pisaca napisala je da je riječ o djelu osebujnih becketovskih manira. Beskompromisnost u korištenju različitih romanesknih postupaka rezultiralo je depresivnim a furioznim crnohumornim remek- djelom.
Ispovjedna proza inspirirana događajima koji su se zbili u Teharju pokraj Celja , u proljeće 1945. godine, nakon četiri godine strahota Drugog svjetskog rata
Trgovina robljem bila je 1680-ih još u povojima. U objema Amerikama žestoke religijske i klasne razlike, predrasude i ugnjetavanje bili su žestoki te su stvorili plodno tlo za ropstvo i rasnu mržnju. Florens ima „ruke ropkinje i stopala portugalske dame”, zna čitati i pisati i gladuje za ljubavi...
"Brod u dvorištu" neće samo potvrditi već odavno učvršćenu Pavičićevu poziciju na hrvatskoj književnoj sceni, nego je to autorski najambicioznija te jezično, stilski i tematski najhrabrija i najuzbudljivija njegova knjiga.
Stilski poseban roman ispripovijedan u vrlo osobitom i osobno prepoznatljivom proznom diskursu.
Konzerviranje, druga zbirka priča Julijane Adamović (dobitnice nagrade Kiklop za najbolji prvijenac 2008. godine za zbirku Kako su nas ukrali Ciganima), vješto zaobilazi sve zamke koje nameće teška obaveza opravdanja nesumnjivog uspjeha prve knjige.
Novi roman svestrane spisateljice i novinarke Božice Brkan napisan je u najboljoj tradiciji domaće žanrovske literature – u rasponu od Pavličića do Tribusona – koja svakom stranicom, poštujući stroga pravila dinamike i kompozicije, granice žanra pomiče, rastvara i širi te se poigrava njegovim konzekvencama.
Pišući o patologiji svakodnevice i pakosnim slučajevima, Ferić je otvorio, ali istodobno i posve definirao novu stranicu hrvatske proze, pisalo je o obrazloženju Nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo 2000. godine, koja je Zoranu Feriću dodijeljena za zbirku priča `Anđeo u ofsajdu`