Naklada Pavičić d. o. o. registrirana je 1993. u Zagrebu kao poduzeće za izdavanje knjiga i knjižarstvo. Prve dvije knjige, Povijest Hrvatske Dragutina Pavličevića i Povijest Nezavisne Države Hrvatske Hrvoja Matkovića, objavili smo uoči ljeta 1994. I imali smo sreće: knjige su se tako brzo prodavale da nismo stizali opskrbiti knjižare. Količina koju smo odnijeli prodala bi se prije negoli smo se vratili u skladište, pa smo odmah s tovarom knjiga morali natrag. Prvo je priručno skladište bilo u Novom Zagrebu, u Ul. Sv. Mateja 57, na četvrtom katu, u privatnom stanu obitelji Pavičić, gdje je bila i redakcija, i administracija, i sve ostalo.
Kuću je osnovao novinar, književni kritičar i jezični kroničar Josip Pavičić, nakon što je u inozemstvu – gdje je kao gastarbajter na sveučilištima u Grazu i Pečuhu predavao hrvatski jezik – zaradio početni kapital i nakon što se kod brata u Bjelovaru zadužio za 10.000 DM (koje je vratio). Osnovao ju je zajedno sa suprugom Elizabetom, ekonomisticom, i kćeri Anom Marijom, profesoricom hrvatskog jezika i književnosti, kao obiteljsko poduzeće. Ispočetka su svi radili sve, od uređivanja knjiga do njihove dostave u knjižare, a tako je uglavnom i danas. Malom, uigranom timu Naklade veliki su oslonac njezini vanjski suradnici, autori, tehnički urednici, recenzenti, korektori, kompjutoraši …
Zaštitni je znak Naklade Pavičić troslov P. I. P. Potječe od Ivana Gundulića koji je tim znakom završavao posvete mecenama na početku svojih knjiga, a znači: Pozdrav I Poklon (naklon). U zaštitnom znaku kuće znači isto, ali ima i neka nova značenja, primjerice: Pavičić i Pavičići, Pavičić i Prijatelji, Pročitaj i Preporuči. No, što god značio, donio je uspjeh, ako se tako shvati činjenicu da je Naklada još tu, da postoji, da izdaje knjige i da je dosad već objavila gotovo 100 naslova.
Autor istražuje i vrednuje razloge zbog kojih je kršćanstvo u očima nezapadnih kultura najomraženija religija, o čemu svjedoči porast nasilja nad kršćanima u Aziji, Africi i na Bliskom istoku.
Strpani su u logore, a kad su iz njih izašli i o njima napisali sjećanja, knjige su im cenzurirane ili zabranjene! Kome i zašto nije odgovarala istina što su je o svome zatočeničkome životu ispričali sami logoraši? Tu zagonetku pokušava riješiti novi projekt Naklade Pavičić U logoru...
U teoriji i praksi Nezavisne Države Hrvatske Zbirka rasprava i članaka nikad objavljenih poslije 1945.
Nema nedužnih diktatora, iza svih se vuku krvavi tragovi, ali ih ima mrzovoljnih, kakvi su bili Hitler ili Staljin, i veselih - takav je bio Broz. Marksizam je taj lukavac prepustio Bakariću, radničku klasu Kardeljevim reformama, prave i izmišljene neprijatelje Rankoviću, a sebi je uzeo sve u čemu se moglo uživati: žene, bogatstvo i moć. Vladao je kao bog...
Knjiga donosi pregled tema koje su dominirale u emigrantskoj periodici i nakladništvu te omogućuje uvid u glavne teze i ideje koje su se zastupale u emigrantskim tekstivima. Zbog opsežne građe, autor se morao koncentrirati na nekoliko ključnih povijesnih tema i događaja, a to su, uz trajno aktualnu problematiku hrvatske državnosti, Hrvatsko proljeće,..
Tekstovi Pavla Pavličića intimistička su razmišljanja o zagrebačkim trgovima, a pomoću fotografija Pavao Cajzek iskazuje svoj doživljaj istih. Rezultat je ova šarmantna knjiga koja čitatelju omogućuje da bolje razumije Zagreb, njegove stanovnike i život koji pulsira u njemu.