ZELENA SVJETLA

„Ovaj život živim već pedeset godina, njegovu zagonetku pokušavam riješiti četrdeset dvije godine, a dnevnike o mogućim rješenjima te zagonetke vodim posljednjih trideset pet godina. Bilješke o uspjesima i neuspjesima, radostima i žalostima, o stvarima kojima se čudim i onome zbog čega se naglas smijem. Kako biti pravedan. Kako ublažiti stres. Kako se zabaviti. Kako manje nanositi bol drugima. Kako da drugi manje nanose bol meni. Kako biti dobar čovjek. Kako naći smisao u životu. Kako biti vjerodostojniji samome sebi. U posljednje sam vrijeme skupio hrabrost otvoriti te dnevnike. Pronašao sam priče kojima sam svjedočio i koje sam doživio, lekcije koje sam naučio i zaboravio, pjesme, molitve, vjerovanja o tome što je bitno i mnoštvo naljepnica za automobile. Pronašao sam dosljednost u načinima kojima sam pristupao životu i koji su mi pružali više zadovoljstva i u to vrijeme i danas. Stoga sam kupio jednosmjernu kartu prema izoliranoj samici u pustinji u kojoj sam započeo pisati ovo što trenutačno držite u ruci: album, zapis, priče o mojemu dosadašnjem životu. Sve što sam doživio, o čemu sam sanjao, čemu sam težio, što sam dao i dobio. Istine koje su utjecale na moj prostor i vrijeme, i to na takve načine da ih nisam mogao zanemariti. Sporazume koje sam sklopio sa samim sobom, od kojih se mnogih i pridržavam, a većinu pak još pokušavam ostvariti. Sve što sam gledao i vidio, osjetio i shvatio, učinio dobro i loše. Nadam se da je riječ o lijeku koji nije gorak, o nekoliko aspirina kao zamjeni za bolnicu, o svemirskom letu na Mars za koji nam ne treba pilotska dozvola, o odlasku u crkvu bez potrebe da budemo ponovno rođeni i o smijanju kroza suze.
Riječ je o ljubavnom pismu. Životu.