U SMIRAJ DANA

Cunningham se prihvatio klasičnog zapleta nepozvanoga i neočekivanoga gosta ili stranca čiji dolazak unosi metež i nemir, pruža trenutke u kojima dolazi do samospoznaje, donosi tragediju, nestajanje postojećeg načina života koji može ali i ne mora voditi u nešto bolje... Cunningham nam daje jednostavan, ali moćan zaplet... čuvajući svoju kreativnu energiju za srce i razum, za obranu i hrabrost. I cijelo to vrijeme ne možete prestati čitati.

Autor iznosi priču, ali ne previše priče; čitatelja ne opterećuje detaljima, već on željno iščekuje što će biti dalje. Cunningham piše tako dobro, a opet kao da štedi na riječima te bi se mogao poistovjetiti s pjesnikom. Njegovi su dijalozi umješni i prisni, a ritam njegova pisanja vrlo vješt i uvježban − protegnut ili ogoljen baš kada treba.

Mnogo je onih koji zabljesnu svojom literarnom pojavom ili neobičnim stilističkim izričajem, no kada je u pitanju čista, jednostavna, elegantna ljepota − Michael Cunningham ne prestaje nas zapanjivati. U ovom romanu razvio je očaravajući pripovjedački glas koji vrlo vješto miješa njegove britke komentare s Peterovim komično-junačkim očajanjem. Napola Henry James, napola James Joyce − ali u potpunosti Cunningham, ovo je neodoljivo djelo, inteligentno i luckasto, obilježeno trenucima boli i sumnje u samoga sebe, ali u isti mah osporeno upravo kazališnim replikama i dosjetkama.