VAREŠKE SUZE

 Knjiga je nastala kao potreba autorice da progovori o strahotama koje je kao žena, sestra, kći, Hrvatica, doživjela u proteklom ratu, ali i da ohrabri druge žene koje su imale, ili imaju slične sudbine, da se odvaže, prijave nasilje, prijave počinitelje kako bi svatko odgovarao za svoja (zlo)djela. U knjizi autorica, tada djevojačkog prezimena Mijatović opisuje svoj život u mjestu Careva Ćuprija općina Olovo, od ranog djetinjstva do odrastanja i poslova koje je radila, uključujući i dužnost vijećnice u Olovu. Nesretni rat prekida idilični život jer ni ona, ni njezina obitelj nisu pošteđeni teške i neizvjesne sudbine Hrvata u dolini rijeke Krivaje od Zavidovića i Olova do Vareša.

Gretin brat je zatočen u Varešu, a da bi saznala istinu o njemu i uvjerila se da je još uvijek živ, 25.01.1994., odlazi u Vareš da ga posjeti, gdje postaje žrtvom grupnog silovanja. Počinitelji ovog zlodjela su četvorica pripadnika Armije RBiH, dvojica njoj poznatih Muhidin Bašić i Mirsad Šijak, koji su prije deset godina osuđeni zbog silovanja, te dvojica njoj nepoznatih, koji nikada nisu procesuirani niti su odgovarali za svoje zvjerske činove. Pod prijetnjom smrću, od strane zločinaca, kako njoj, tako i njezinim bližnjima, Greta je godinama nijemo šutjela o tom stravičnom danu, noseći bol duboko u sebi i boreći se čak i sa suicidalnim mislima i nakanama od čega ju je krunica u majčinim rukama odvratila. Ipak, zatomljena bol i suspregnute suze dobile su priliku izaći i olakšati njezinu dušu kroz knjigu “Vareške suze” koju je objavila 30 godina nakon zločina.