MOJ PUT PREKO PIRINEJA

Bježeći od nacista, antifašistički aktivisti Lisa Fittko i njezin suprug Hans pobjegli su iz Njemačke u prividnu sigurnost Francuske malo prije izbijanja Drugoga svjetskog rata. Francuzi su ih, unatoč činjenici da im je Njemačka oduzela državljanstvo, tretirali kao neprijateljske strance te su ih 1940. godine na nekoliko mjeseci zatočili i izolirali u odvojene koncentracijske logore. Fittko je iskusila glad, bolest i kaos logora Gurs, no ni u jednom trenutku nije gubila nadu. Kako su Nijemci napredovali, uspjela je pobjeći iz logora i pronaći supruga na neokupiranom jugu Francuske. Ondje je par Fittko, čekajući putovnice i tranzitne vize, pomogao prevesti druge emigrante preko Pireneja u Španjolsku, među ostalima i velikog filozofa Waltera Benjamina.

Moj put preko Pireneja potresni su memoari iz doba sumraka čovječanstva koji svjedoče ratnom kukavištvu i ksenofobiji, ali i hrabrosti ljudi koji su im prkosili.

* * *

U tom je vinogradu Walter Benjamin posustao prvi i jedini put. Točnije, pokušao je svladati strminu, u čemu nije uspio te je zatim mirno izjavio da to nadilazi njegove snage. José i ja uhvatili smo ga svatko sa svoje strane, stavio nam je ruke preko ramena i vukli smo ga zajedno s torbom uz vinograd. Teško je disao, no nije se tužio – nije čak ni uzdahnuo – ali neprestano je pogledavao torbu.

* * *

Na našem posljednjem ‘izletu’ krenule smo u sela u kojima su se smjestile druge žene iz skupine i obavijestile ih o našim planovima. Putem smo vidjele Hannu Arendt kako šeće livadom blizu sela u kojem se sakrila. Ona je također namjeravala uskoro krenuti dalje. ‘Hoćete li s nama u Lourdes?’ pitale smo.
‘Sama se osjećam sigurnije’, odgovorila je. ‘U krdu je manja mogućnost preživljavanja.’

* * *

Lisa Fittko (1909–2005) rođena je u židovskoj obitelji u Užgorodu u današnjoj Ukrajini, tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Nakon dolaska nacista na vlast postala je aktivni pristaša antifašističke politike. Sudjelovala je u pokretu otpora u Berlinu, Pragu (gdje je upoznala svog supruga i suborca, Hansa Fittka), Amsterdamu, Parizu, Marseilleu i napokon, na Pirenejima. Od mnogih kojima je pomogla u bijegu od nacista ističe se ime Waltera Benjamina, njemačkog filozofa i književnika.
Sa suprugom je 1941. pobjegla na Kubu, u Havanu, gdje je radila u Centru za podučavanje židovskih izbjeglica, a nakon toga u Sjedinjene Američke Države. Četrdeset godina poslije postala je međunarodno poznata zbog memoara Solidarity and Treason: Resistance and Exile, 1933-1940 i Moj put preko Pireneja prevedenih na veliki broj jezika, u kojima opisuje svoje pothvate.