SUKOB ILI SURADNJA

Odgoj za mir je danas jednako važan kao i svi ostali oblici pripreme za život tijekom procesa socijalizacije. Njegovo je mjesto još u sklopu primarne socijalizacije, ali u slučaju da to, iz brojnih, svima poznatih razloga, nije moguće provesti u život u našim obiteljima, rješenje treba tražiti u predškolskim ustanovama i ostalim institucionalnim i izvaninstitucionalnim oblicima skrbi za djecu predškolske dobi. Rani odgoj za mir omogućit će da suradnja medu djecom, a kasnije ljudima, zauzme mjesto nesmiljenu natjecanju i nasilju kojim ono na kraju uvijek završava. 

Uz provedbu takve, nesumnjivo poželjne i potrebne koncepcije, javljaju se i određena, vrlo ozbiljna, pitanja, tim prije što nas svakodnevica vrlo zorno poučava kako je riskantno braniti se maslinovom grančicom od noževa i haubica. 

Prvo od pitanja odnosi se na samu ljudsku prirodu. Tko je uopće čovjek? Nije li to onaj vrlo prepoznatljivi lovac, lukaviji, uporniji i krvoločniji od svih zvijeri koje lovi? Ako je tako, kako od njega načiniti miroljupca? Drugo je pitanje: kakva smisla ima odgajati za mir tek manji dio potomaka toga predpovijesnoga pećinskog ratnika, nasilnika i mesoždera? Neće li ti nesretnici, pripremljeni za svijet mira iz mašte, začas propasti pod udarom grubog nasilja onih koji su pripremljeni za sukob, borbu, za prevlast prema načelu jačega!?