MEDVJEDIĆA JE STRAH OSTATI U VRTIĆU - slikovnica

Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi.

Polazak u vrtić ili jaslice velika su promjena u djetetovu životu. Neka djeca priviknu se brzo i bez poteškoća, dok druga osjećaju veliki strah i tjeskobu. Kada pružaju otpor vrtiću, djeca zapravo nastoje izbjeći situaciju koju doživljavaju kao prijetnju svojoj sigurnosti. Ono čega se djeca plaše kad su odvojeni od roditelja je gubitka sigurnosti. Stoga je na roditeljima da dijete umire i utješe da smanje napetost, te sami budu smireni i strpljivi dok dijete ne shvati da polazak u vrtić ne ugrožava njihovu sigurnost i zaštitu koju trebaju od roditelja.

Medvjedića je strah ostati u vrtiću spada u tzv. terapeutske priče.