JAPAJAPAC

Ovo je priča o dječaku Marinku koji je postao japajapac. Da, dobro ste pročitali. Postao je japajapac i završio u Japajapačkoj šumi jer je previše koristio jednu riječ.

Svaki put kad bi je izgovorio, postajao je sve manji. Na kraju je bio toliko malen da se više nije mogao uklopiti u svijet oko sebe. Odbačen i sam, tužan i prestrašen, imao je sreće da je upoznao drugu djecu sličnu sebi.
Svi su oni bili mali kao Marinko, ali u zajedničkoj nevolji učili su biti veliki. Učili su si pomagati, surađivati i tješiti jedni druge.

Marinko je mnogo od njih naučio i nije želio biti onaj stari, ali se želio vratiti kući i biti s mamom i tatom. Da bi pronašao izlaz i da bi počeo ponovno rasti, morao je ispuniti težak zadatak – uvidjeti i ispraviti pogreške iz prošlosti i ponašati se onako kako očekuje da se drugi ponašaju prema njemu.