UČITI ŽIVJETI ZAJEDNO

Učiti živjeti zajedno jedan je od četiriju stupova cjeloživotnog učenja koje navodi preporuka UNESCO-u Međunarodne komisije za razvoj obrazovanja u 21. stoljeću. Učenje suživota s drugima usko je povezano s ostalim sastavnicama obrazovanja: Promicanjem razvoja osobe, stjecanjem znanja te osposobljavanjem za zanimanje i preuzimanje odgovornosti u svijetu rada.

Knjiga polazi od aktualnih zahtjeva za intenziviranjem socijalnog učenja i propituje različita značenje i očekivanja koja se pridaju pojmu socijalnog učenja i socijalne kompetencije te s njima semantički srodnih konstrukata socijalno-emocionalnog učenja, empatije, socijalne odgovornosti i socijalne osjetljivosti, socijalno-dijakonijskog učenja, učenja za jedan svijet.

Istraživačka perspektiva je prvenstveno pedagoška, a izvorna motivacija je teološka. Polazište relgiijskopedagoškog i teološkog govora je uvjerenje da su vjerske zajednice pozvane iznijeti na vidjelo humanizirajući potencijal religija, koji je u stanju dati posebnu snagu socijalnom i moralnom odgoju i učenju. Riječ je o religioznom odgoju i obrazovanju koje, afirmirajući osobe istodobno promiče religijama inherentne vrednote zajedništva i uključenosti.