ZEMLJA IZA ŠUME - Vampirski mit u književnosti i na filmu

Namjera ove knjige bila je, naravno, pokušati iscrtati bitne odrednice vampirskog mita u predaji i književnosti, a time dakako i na filmu, no čini se da s obzirom na zgušnjavanje istih tih mitsko-literarnih odrednica u Stokerovu romanu, puka povijesnost i nije najbolji pristup. Osim toga, dosadašnji pokušaji "historizacije" vampirskog mita strukturalno nisu mogli proći bez ustupaka predrasudama i dobronamjernim, premda i krajnje hotimičnim, stereotipima koji nužno ne pri donose adekvatnom rasvjetljavanju fenomena vampira.

Tako se, primjerice, valjalo riješiti "povijesne" interpretacije srednjovjekovnog vlaškog vladara Vlada Tepeša III. Drakule kao nespornog predloška Stokerove literarne razrade te u razgovoro vampirima uvesti druge, možda manje poznate a svakako i manje očevidne izvore autorske inspiracije, kad je u pitanju bavljenje tom temom koja u umjetnosti uživa barem jednako žilav status koliko i vampir u kolektivnoj imaginaciji. Stoga nam se učinilo primjerenijim okrenuti kontekst "naglavce" i u rasvjetljavanje vampirske tematike poći od romana Drakula kao središta zanimanja, umjesto da u njemu gledamo samo jedan od njezinih vrhunaca, što bi svakako više odgovaralo linearno-povijesnom pristupu. Netko bi takvom pristupu zasi gurno zamjerio otklon od pomodnih "kopernikanskih" obrata jer se umjesto konstruiranja orbite usredotočuje na (ponovnu) uspostavu središta, no u slučaju spomenutog romana takav se postupak čini jednostavno nužnim.

Takva "dekonstrukcija" romana Drakula otvara zanimljive uvide u faze njegova nastanka i slojeve njegove fabule, koji bi inače možda ostali skriveni, ali ga povrh toga razvidno smješta i u "širi" kontekst duhovno-umjetničkog bavljenja vampirima u globalnoj kulturi, koja se u ovom slučaju, možda više nego igdje drugdje, pokazuje sumom lokalnih kulturnih obrazaca. Stokerova romana, o tome je teško dvojiti, ne bi na ime bilo bez ranijih literarnih invencija i intervencija (Byron, Polidori, Le Fanu, Bürger, Ossenfelder, Goethe i dr.), ali ni bez kronika vremena kad su vampiri još nastanjivali europsku "medijsku" stvarnost i kao takvi uživali više realnosti nego što bismo je danas bili spremni pripisati deklarativno fikcijskim bićima. A tu je, naravno, i sam europski kontekst, kojem je - premda vampirskim legendama ne oskudijeva gotovo nijedna kulturna konstelacija na planetu - vampir, ovisno o povijesnim i društvenim okolnostima, možda najizraženije služio kao metafora pogodna za koliko-toliko razumljiv govor o zazornim, pa i zabranjenim temama.

Bilo bi, naime, krajnje neoprezno govoriti o Stokerovu romanu kao pokušaju da se u uvjetima rigidnog viktorijanskog morala, koji u svakom pogledu rubi njegov nastanak i prvu slavu, progovori o mo ralno i socijalno "neugodnim" sadržajima, a pritom ne uzeti u obzir da se taj obrazac zapravo primjenjivao oduvijek, kao što se, uostalom, u popularnoj kulturi primjenjuje i danas.