BUDUĆNOST LJUDSKE PRIRODE - VJEROVANJE I ZNANJE

Habermasov opsegom neveliki, ali kontekstom, po intencijama i domašajima, vrlo značajan i poticajan spis «Budućnost ljudske prirode. Na putu prema liberalnoj eugenici?» zanimljiv je zbog nekoliko tema koje razrađuje ili bar naznačuje. To je, dakako, prije svega središnji problem: pokušaj argumentirane etičko-teorijske reakcije, s praktičkom intencijom, na etičke i moralne izazove koje postavljaju nove genske tehnologije, predimplatacijska dijagnostika i zahvati u ljudski embrij i u ljudski genom. Ali to su i različita daljnja pitanja o osnovi s koje uopće možemo suvislo i primjereno raspravljati o ovim problemima.

To su, dakle, pitanja o mogućim temeljima etike i morala u ovo naše doba u kojemu su se aktivirale takve potencije i tolike promjene u spoznajnom, tehničkom, socijalnom i političkom smislu, da svijet postaje nesaglediv u svojoj raznolikosti i nedohvatljiv u svojim osnovama. A ta nesagledivost i neproničnost ima svoju osnovu i u tome što su u svim tim promjenama uzdrmane osnove iz kojih smo mi do sada - bar se tako mislilo - uspješno odgovarali na pitanja koja nam se postavljaju.