PROTIV LAŽI

Rasprava Protiv laži (Contra mendacium) djelo je zrelih godina Aurelija Augustina i završni spis o problemu kojem je teorijsku mjerodavnost dao svojom ranijom monografijom naslovljenom O laži (De mendacio). Druga se rasprava od prve razlikuje podosta.

Prva je nastala povodom egzegetičkog spora po pitanju optužbe za laž na nekim mjestima iz Staroga zavjeta (Sarin smijeh, Jakovljevo pretvaranje i neposlušnost egipatskih babica) i izvedena je strogo teorijski, po uzoru na rasprave iz filozofije morala. Druga je rasprava nastala, moglo bi se reći, pastoralnim povodom: u odgovor na praksu nekih katolika, zagovornika laži kao sredstva za otkrivanje krivovjernika i za borbu protiv njih.

U njoj se Augustin ne bavi teorijom laži, ne definira je, ne opisuje joj vrste niti ih moralno vrednuje. Ne, cilj mu je da pokaže kako je moralno neprihvatljivo ponašanje nekih katolika koji, da bi razotkrivali krivovjernike i borili se protiv njih, upotrebljavaju njihovu taktiku u posezanju za laži kao sredstvu branjenja vlastite vjere.

Augustin pokazuje da je laž u pitanjima vjere najgora od svih laži, te cijelu knjigu obilježava nastojanje da katolike uvjeri u nemoralnost svake taktike zasnovane na laži, što raspravi, u odnosu na onu prvu, daje drukčiju strukturu, stil i ton.