(POST)NIČEANCIJE - Nesuvremena razmatranja jednog ničeanca

Razmatrati pruskog barda devetnaestog stoljeća u dvadeset prvome doista zvuči nesuvremeno. Svjestan je toga i autor Boris Bosančić koji si, shodno tome, pridaje naziv postničeanac te nas kroz povijest svojih kontemplacija, od ranih ničeancija, preko ničeancija dovodi do postničeancija i (pre)kontekstualizacije Nietzscheove misli u doba njegovih „preksutrašnjih“, odnosno nas samih. Čini se da u suvremenom društvu učenje „njemačkog Zaratustre“ (p)ostaje (opet) aktualno jer se upravo sada dio njegovih predviđanja ostvaruje u svojoj punini. Bosančić nam nudi tumačenje riječi svjesno oblikovanih za čim manje ljudi, kako bi svatko za sebe mogao nazrijeti ključ razumijevanja ipak upravo suvremenog čovjeka.

* * *

Čini se da nema filozofa, slobodnog duha ili samo čovjeka koji u dvadeset prvom stoljeću još uvijek misli, a na kojega Friedrich Nietzsche nije utjecao svojom mišlju. Mi, ničeanci ovoga stoljeća – Nietzscheu „preksutrašnji“ – ponekad se činimo postničeancima kad svojim mislima započnemo eksperimentirati. Sâm je Nietzsche u S onu stranu dobra i zla takve filozofe nazvao filozofima budućnosti; to su oni filozofi, kazao je, koji će „vlastite“ iznađene istine ljubomorno čuvati za sebe ne hoteći da vrijede za sve! No ova knjiga nema namjeru biti nekakva filozofija budućnosti… Njezin autor samo je jedan od tisuća ničeanaca, postničeanaca, pa i antiničeanaca, koji i danas na ovome svijetu misle. Neki od njih objavljuju knjige, a neki samo misle ili žive ono što je mislio i živio njihov Učitelj.