NEMATERIJALNI RAD

U Nematerijalnom radu francuski socijalni filozof André Gorz (1923. - 2007.) iznosi, u svom fino ugođenom i polemičkom stilu, kako se gospodarski bum, koji se u devedesetima ubrzao da bi se 2008. spektakularno survao, temeljio uglavnom na nematerijalnoj potrošnji simbola i ideja, dok je kapitalizam pokušavao prevladati krizu formalno industrijskog režima, bacajući se u novu sferu takozvane ekonomije znanja.

Izraz „ekonomija znanja“ nije puka metafora nego označava temeljne preobrazbe ekonomskog sustava. On znači da je znanje postalo glavnom proizvodnom snagom; da proizvodi društvene aktivnosti, prema tome, nisu u prvom redu kristalizirani rad već kristalizirana spoznaja; da razmjensku vrijednost materijalnih i nematerijalnih dobara u konačnici više ne određuje količina općeg društvenog rada što ga one sadrže, već prije svega sadržaj općih spoznaja, informacija i inteligencije.

Poimati spoznaju kao kapital i sredstvo proizvodnje u konačnici znači svu ljudsku aktivnost svesti na instrumentalne aktivnosti proizvodnje, na kapitalistički produktivizam i njegovu ravnodušnost prema sadržajima. Spoznaja ne uključuje nužno inteligenciju, ona je od nje mnogo siromašnija. Dok pojam inteligencije obuhvaća cijelu lepezu ljudskih sposobnosti te prema tome može služiti kao temelj poimanja društva kao društva kulture, pojam spoznaje isključuje tu mogućnost. Spoznati, po definiciji, uvijek znači spoznati neki predmet – materijalni ili nematerijalni, stvarni ili nestvarni – kao predmet koji postoji po sebi, izvan mene, različit od mene i samodostatan. Spoznato se smatra spoznatim samo ako je postavljeno kao predmet čije nam postojanje ništa ne duguje.

U ovom posljednjem teorijskom radu koji je Gorz dovršio, autor se zalaže za stvaranje istinske ekonomije znanja. Takvo gospodarstvo temeljilo bi se na besplatnoj razmjeni i sakupljanju resursa, a znanje bi se tretiralo kao zajedničko dobro čovječanstva. Trenutno, kako bi iskoristile znanje i pretvorile ga u kapital, kapitalistička poduzeća privatiziraju stručno znanje i potražuju vlasništvo kroz privatne licence i autorska prava. No, kao Gorz ukazuje, tradicionalni temelji takve kapitalističke ekonomije počeli su se raspadati zbog nematerijalne prirode ovog novog oblika proizvoda koja ga čini novčano gotovo nemjerljivim. Gospodarstvo znanja, Gorz najavljuje, kriza je kapitalizma.

Izazovna i polemična, Nematerijalni rad idealna je knjiga za naše vrijeme u kojem počinje ponovno osmišljavanje strukture našeg gospodarskog sustava kako bismo ga obnovili i pokrenuli.