GLAZBA ZA ŽEDNO UHO

Knjiga je ispunjena fotografijama autentičnih materijala, poput kazeta čije je omote Mate iscrtavao krajem osamdesetih ili pak najranijih plakata za slušaonice (koji su nastajali izrezivanjem fotografija i logotipova bendova, lijepljenjem na podlogu, a potom fotokopiranjem), ali i onih koje je dizajnirao za standardni tisak. Naslovnicu ove knjige, pak, krasi bicikl koji je Mate 12 godina koristio za svakodnevno plakatiranje Zagreba i kojem se nakon više od 100.000 prijeđenih kilometara okvir raspao uslijed zamora materijala.

U predgovoru knjige glazbeni novinar Aleksandar Dragaš podsjeća da je Škugor „jedan od naših najznačajnijih i najistaknutijih menadžera u kulturi bez čijeg bi doprinosa kulturni i društveni život Zagreba i Hrvatske od kasnih ’90-ih do pandemije korone bio bitno siromašniji i jadniji“, a s njime će se u pogovoru složiti i Boris Jokić koji kaže „da tvrdoglavi Mate Škugor nije bio hrabriji od drugih, Zagreb nikada ne bi bio mjesto gdje bi se mogla čuti ponajbolja svjetska suvremena glazba.“