RASPRAVA O POPRATNOJ FILMSKOJ GLAZBI

Filmska glazba prisutna je gotovo od početka javnog prikazivanja filma, no tek je od netako davno postala intrigrantnom i naširoko raspravljanom temom, podjednako za teoretičare filma kao i za teoretičare glazbe. Primjerice, intrigantno je pitanje kako može svojstveno djelo druge umjetnosti, drugoga medija - glazbe - kad ga se "doda" filmu postati gotovo neprimjetnim sastojkom prevladavajuće slikovnoga filma i to se shvaća tako samorazumljivo da se neprimjetnost popratne glazbe postavilo čak kao normu "dobre uporabe" filmske glazbe.

No, znači li to da u filmu nema itekako primjetne glazbe? Vezano je pitanje kako uopće uspijevamo prepoznati kad je glazba popratna, tj. kad ima svoj "realni" izvor u predočenim filmskim prizorima. Uz to, očigledno je uvijek popratna glazba na različite načine pridonosila doživljajnom učinku filma, ali ključno je pitanje kako to konkretno čini i postoji li neka objedinjavajuća funkcija za sve te različite uporabe popratne glazbe. Na ova pitanja, kao i na niz vezanih potpitanja i supitanja, pokušava odgovoriti ova knjiga, dajući izvorni prilog suvremenoj raspravi o filmskoj glazbi.