OTOK PLAVIH DUPINA

Ovo je priča o indijanskoj djevojci Karan koja je 18 godina živjela potpuno sama na Otoku plavih dupina. Priča je temeljena na istinitom događaju, u povijesti poznatom kao „Izgubljena žena sa San Nicolasa“. Ona je u razdoblju od 1835. do 1853. potpuno sama živjela na otoku San Nicolas, udaljenom 75 milja od Los Angelesa. Iz godine u godinu pratila je mijene godišnjih doba i iščekivala brod koji bi je spasio. Ali dok je tako čekala, sagradila je sklonište, izradila oružje, pronalazila hranu i borila se s neprijateljima – divljim psima. Kapetan Nidever, zapovjednik broda koji ju je našao, zapisao je u brodskom dnevniku da je bila u jednoj grubo napravljenoj kući na rtu i u suknji od kormoranova perja. Knjiga je prevedena na mnoge svjetske jezike, a 1972. autor je za nju dobio nagradu Hans Christian Andersen, najveću nagradu koju pisac za mlade može dobiti. Film snimljen po romanu dobitnik je Zlatnog globusa.