PRIPOVJEDAČ

Život Nikolaja Šturma ogledni je primjer odnosa tih silnica u dvadesetom stoljeću: mladić iz proleterske obitelji promijenio je sedam uniformi tijekom Drugog svjetskog rata, nebrojeno puta bio na rubu smrti, u okovima, u gladi, osuđen na smrt. Preživio je ratne strahote, vratio se u Jugoslaviju kao ruski vojnik, što mu je ponovno ugrožavalo život, usprkos skojevskoj i partizanskoj prošlosti.

No, Nikolaj kao da je bio predodređen da postane svjedok povijesti: iznadprosječne pameti, visok, zgodan, spretan, neuobičajeno sretno odgojen zahvaljujući iznimnoj majci, s iznimno snažnom voljom za životom, onkraj biološkog nagona.

Slovenski partizan, „dobrovoljac” kralja Petra II., vojnik Wermachta, ukrajinski partizan, osuđenik na smrt, ruski vojni zarobljenik, očevidac kanibalizma i nepojmljive neljudskosti, funkcionar u sovjetskom logoru, sovjetski špijun u njemačkoj uniformi, vojnik Crvene armije, izdajnik, ročnik JNA po kazni, uspješan graditelj industrijskih postrojenja. Ali, cijenu je platio: uvijek sam, neprestano na oprezu, zatvoren i šutljiv, ni oženio se nije.

Nikolaj Šturm, 92-godišnjak, pripovijeda svoju začudnu životnu priču njegovateljici Sandri u luksuznom staračkom domu. Dobrostojeći i dobrodržeći Nikolaj vrbovao je Sandru na šanku gostionice: isprva da mu donosi obroke, a potom da ga sluša i brižno otpravi u onostrano, a zauzvrat naslijedit će sve njegovo, pa i pozamašnu mirovinu. Umije on vrbovati, sam je to iskusio. Sandra pomnjivo sluša priču – jer njegova je nada da će je ona prenijeti drugima. Povremeno se gubi, povremeno ne želi reći podrobnosti jer ni s jednom nogom u grobu nikoga ne želi povrijediti, uniziti.