EMAUS

 Bariccovo jednostavno i istovremeno lirski zavodljivo pripovijedanje uvodi nas u tijesan i zatvoren svijet četvorice katolički orijentiranih, inhibiranih tinejdžera iz radničkih obitelji koji dijele sasvim različitu, no beziznimno tragičnu ljubav prema promiskuitetnoj, liberalnoj i bogatoj djevojci Andre.

Ova je filozofski duboko ukotvljena, a ipak sasvim nepretenciozna proza posvećena pomnom raščlanjivanju opozicija koje uokviruju naš život, počevši od formativnog djetinjstva do njegova kraja. Baricco se usredotočuje na dijalektiku svetog i profanog, grijeha i kazne, bogatog i siromašnog, liberalnog i konzervativnog, muškog i ženskog – pri čemu vješto izbjegava crno-bijele kategorije dobra i zla.

Njegovi su likovi živi, u sebi rastrgani, vođeni jednako toliko pristajanjem na društvenu normu, koliko željom da joj se otrgnu.

"Emaus" je portret društva u malom, filigranski prikaz neizvjesnosti mladosti, vjere i ljubavi.