CRNI KAPUT

Roman Tanje Belobrajdić zaslužuje da ga se promatra na dvije razine – stilsko-kompozicijskoj i tematskoj. Obje su zadovoljile najviše kriterije, što, s obzirom na temu, nije bilo nimalo lako ni jednostavno. Podosta je literature o hrvatskome Domovinskom ratu, fikcionalne, poetske, publicističke. Mada i inače nije zahvalno pisati o najnovijoj povijesti, osobito onoj koja nameće dvojbe i izaziva prijepore, o hrvatskoj je suvremenosti i nedavnoj prošlosti osobito teško progovarati u atmosferi zakrvljena prepiranja, svađa i logike do istrage vaše ili naše. Dvojbe i prijepore glede Domovinskoga rata Hrvatska je posve nepotrebno, ali nimalo slučajno, nametnula samoj sebi. Rezultat toga je oštra podjela i na literarnoj sceni. Tako s jedne strane nerijetko imamo patetično deklamiranje umjesto kritičkog ili estetski relevantnog izrijeka, a na drugoj još češće jeftini kriticizam umjesto uravnotežena sagledavanja svih aspekata stvarnosti.