SOBA ZA RAZBIJANJE

Cijelu noć sanjam zvuk pile, vani je oluja i grmi i munje hodaju horizontom. Ustajem oko šest ujutro, potpuno izmoren kišom, i polugol izlazim na terasu iako je hladno, pada ledena, proljetna kiša. Međutim, ne osjećam ništa, još me drži jučerašnja koka koju sam uzeo nakon što sam pojeo pizzu koju su mi dostavili iz Dvojke. Promatram krovove jer su oni jedino što vidim sa svojega balkona, tamne krovove i pokoju krošnju. Kiša ponovno pojačava i ja ulazim unutra, uzimam šalicu kave i dopola ispijenu bocu vina i vraćam se u krevet. Nikako ne mogu zaspati, gledam kako se mijenjaju sjene na predmetima po mojoj sobi dok sasvim polagano stiže dan.