MAJSTORI U MOJOJ KUĆI

Priča je istinita jer sam je potpuno izmislio, rečenica je Borisa Viana što se slobodno može primijeniti i na novi roman Milane Vuković Runjić. U Majstorima u mojoj kući ona pripovijeda o mnogima dobro znanoj avanturi zvanoj veliki kućni radovi. Tim radovima prethodi nemilosrdno pražnjenje kuće, a samim time i razračunavanje s uspomenama: odnos čovjeka i njegovih predmeta uvijek je nabijen osjećajima, pa razmišljanje o tome što zadržati, a što baciti može dugo potrajati. Po dolasku majstora, pripovjedačica se seli u svoju nekadašnju dječju sobu, odakle svjedoči probijanju svih rokova i nestajanju svakog plana. Da donekle sačuva zdrav razum, ona se prisjeća svoga djetinjstva, odrastanja, početaka karijere i ranih dana svoga braka, uviđajući pritom da se s obrisima nove kuće ukazuje i život u kojem više ništa neće biti kao prije.