HOD TAMNOM STRANOM

Izopćenici i gubitnici, prevaranti i prevareni, obogaljeni i odrpani, ljubavnici i pervertiti, slomljeni i slamani, mokra i topla braća, oronule kurve i sitni lopovi... ili kako to Nelson Algren ljepše kaže: »svi oni koji nisu mogli priznati da je novac potrošen, san izgubljen, čarolija nestala; svi oni koji nisu povezani ni sa kim i za koje nitko ne moli«, antijunaci su njegova romana, oličenja »tamne strane« ulice. Uistinu, sjajan je pisac, taj Algren, a Šareni dućan još jednom radosno skreće pažnju na vrsnog, no iz tko će znati kojih razloga pomalo zaboravljenog i zapostavljenog autora.
Premda diplomirani novinar, Algren je u vrijeme ekonomske krize 1930-ih radio kao sezonski radnik i trgovački putnik, a zbog sitne krađe završio je iza rešetaka. Ta iskustva duboko su ga se dojmila i produbila njegovo solidariziranje s izdvojenicima, općenito neuspješnim, propalim, »bivšim« ljudima; i potaknula ga da istraži »tamnu stranu« života, ponižene i odbačene, i dodijeli im glavne uloge u svojem književnom svijetu. A za Hod tamnom stranom moglo bi se reći da važi izreka: površina je dubina, jer radi se o tek naoko skarednoj priči o svijetu čudaka, ovisnika o opijatima, svodnika i prostitutki, kriminalaca i pijanaca...
Naime priča koju Algren priča ponajmanje je trivijalna – ona u prvi plan dovodi ljude izgubljene u vrevi i buci smrdljivih barova i znojnih kupleraja, koji su »rijetko lijegali na počinak, skrivali se iza obećanja reklamnih plakata, u smećem posutom pozadinskom svijetu, izbjegavajući bezglavu trku za novcem i slavom«; ljude koji su, poput autora, iskusili, ne baš uvijek svojom krivnjom, onu drugu, gorču stranu života.
Kao dodatni razlog znatiželjniku da posegne za ovom knjigom spomenimo odličan prijevod Antuna Šoljana, čudesan autoportret Milivoja Uzelca na naslovnici, tematski srodnog Johna Fantea koji se prihvatio adaptacije ovog romana za film, Loua Reeda kojeg je ovaj roman inspirirao za istoimenu pjesmu Walk on the Wild Side, te Ernesta Hemnigwaya koji je Algrenovo pojavljivanje na književnom nebu dočekao riječima: »Gospodine Algren, čovječe, stvarno ste dobri...«