1984.

»Znamo da nitko ne dolazi na vlast s namjerom da je se odrekne. Vlast nije sredstvo, nego cilj. Ne uvodi se diktatura zato da bi se sačuvala kakva revolucija; revolucija se diže zato da bi se uspostavila diktatura... Svrha vlasti je vlast. Počinješ li me sada shvaćati?« – tako razlaže i pita Orwellov junak u ovoj iznimnoj, utjecajnoj, važnoj, hrabroj, kritičkoj, provokativnoj, kultnoj... knjizi koja se od izlaska 1949. nalazi na svim relevantnijim listama najvećih djela svjetske književnosti.
Tisuću devetsto osamdeset četvrta govori o životu režimskog službenika u Ministarstvu istine koji radi na lažiranju povijesnih činjenica, na svakodnevnom usklađivanju službene povijesti sa službenom politikom. Nezadovoljan poslom i životom u kojem mu Misaona policija danonoćno preko telekrana nadzire svaki pokret, svaku riječ koju je izrekao ili namjeravao izreći, on pokušava nešto poduzeti, oduprijeti se totalitarnom sustavu, premda je svjestan posvemašnje kontrole i smrtne opasnosti.
Roman se obično opisuje kao antiutopijski i futuristički, no čitatelji koji su, za razliku od autora, preživjeli 1984., itekako su svjesni njegove 1984. Ono što se u Orwellovo doba činilo nedokučivim, pretjeranim ili neprovedivim, većim se dijelom ostvarilo i prije 1984. godine. Zbog snažne mračne vizije budućnosti, 1984. postala je ne samo kronološki termin već i opis stanja duha ljudske zajednice obilježene otuđenošću, nepravdom, nasiljem, diktaturom, strahom... a termini iz knjige kao što su: Veliki Brat, svijet trajnog rata, novogovor, hladni rat, soba 101, orvelovski... odavno su prešli granice literarnoga svijeta.