GODINA KUGE

I neobaveznom čitatelju, koji za Daniela Defoea zna samo iz obavezne »robinzonske« lektire, bit će već nakon nekoliko stranica Godine kuge jasno da je posrijedi jedinstveno svjedočanstvo o velikoj pošasti »crne smrti« 1665. u Engleskoj te da opisi onovremene epidemiološke situacije intrigantno korespondiraju s mjerama tijekom ovovremene, uzrokovane koronavirusom.
Ukratko: prva epidemiološka mjera bila je odlazak iz grada na selo, što dalje od žarišta zaraze, a granice okruga moglo se prijeći samo s valjanom potvrdom o »dobrom zdravlju«... Sljedeća mjera bila je održavanje socijalne distance, zabranjena je većina javnih okupljanja te su zatvorene trgovine i tržnice... Glavna mjera, pak, bila je karantena: neki su se samovoljno izolirali, dok su druge zaključavali u njihovim kućama uz stražare za nadzor... Zaštitne mjere donosio je svojevrsni »stožer civilne zaštite« pod vodstvom londonskoga gradonačelnika...
Ipak, unatoč svim mjerama, samo u Londonu od te je strahotne »crne pošasti« umrlo oko 100.000 ljudi, otprilike četvrtina gradske populacije. Mrtvih i neizlječivo bolesnih bilo je posvud, kupilo ih se s ulica i iz kuća uglavnom noću te pokapalo u masovnim grobnicama. Govorilo se da je na pomolu »kraj svijeta«, a autor navodi kako je situacija bila toliko jeziva da ju je »nemoguće zorno predočiti onomu koji joj nije svjedočio... no sve sam potankosti pomno zabilježio jer možda jednog dana budu važne onima koji dođu nakon mene, ako ih zadesi ista nevolja.«
Nažalost, svjedoci smo, slična je nevolja zadesila cijeli svijet, i zato je prvi prijevod na hrvatski jezik ove dragocjene knjige, stare tri stoljeća, iznimno važan i dobrodošao.