PLAČU LI JELENI?

Ova dojmljiva pripovijest smještena u vrijeme povijesne selidbe djece iz Hercegovine u Slavoniju, pred ravno jedno stoljeće, prva je koja je tom događaju prišla na psihološki način, tj. dočarava ga "iznutra", iz perspektive jednoga dječaka koji odlazak u nepoznatu zemlju ne doživljava kao spas nego kao propast. Tu se autoru otvorilo široko polje emocija, inata, tvrdoglavosti i upornosti, kojim će gaziti glavni junak, maleni Marko Soldo od Širokoga Brijega, i kronologiju njegova spašavanja, doživljenoga kao prognanstvo i izdaja, autor će sagraditi na temeljima čvrstih činjenica, stvarnih likova i događaja, kojima se literarno do ovoga naslova nije zalazilo u dubinu i krajnji smisao jer se držalo da je bilo dovoljno korektno opisati tu tragičnu i turobnu godinu 1917., koja je Hercegovinu pretvorila u beznađe, a kao svako beznađe za koje se zna, redovito ima nekoga tko će ga nadjačati. Jer da ga nema, ni događaji se ne bi imali po čemu pamtiti, bili bi tek dio slijeda kontinuiranje socijalne, društvene i političke depresije, a u ovom vremenu i ovim događajima presudan je  bio povijesni lik fra Didaka Buntića , koji je autoru opravdano poslužio kao "čvrst čavao" o koji je "objesio" literarno lijepo skovan okvir za tužnu sliku Hercegovine toga vremena. I onoga koje će uslijediti. Jer Marić čestim kratkim digresijama fabulu osnažuje detaljima vezanim uz ljude i događaje koji će obilježiti većinu toga nesretnog stoljeća, ne usporavajući ritam svoje knjiške priče na koju može biti ponosan

(Dragan Marijanović, recenzent)