MRVICE ZA LAZARA

Za uvod u ovu zbirku Stanko stavlja moto iz Lukinog evanđelja koje kaže “Neki siromah imenom Lazar ležao je sav u čirevima do njegovih vrata čeznući da se nasiti onim što je padalo s bogataševa stola”. Autor sebe vidi kao Lazara, a to je pokazao koricama zbirke na koju padaju mrvice, ali nisu to mrvice s bogataševa stola, nego su to mrvice riječi, slova od kojih mogu nastati riječi 

”Stanko Krnjić život shvaća kao kazališnu predstavu. Život kao predstava odigrava se neprestano, pred pjesnikom je ono što on promatra, njegova uloga u tome jest biti šaptač za one koji u toj predstavi plešu, glume i žive. On želi biti istodobno netko iza zavjese, netko tko je obilježen šaptom i ozvučen tišinom. Apsurdna je pozicija u koju pjesnik Krnjić sebe postavlja – ostati istodobno i skriven i prisutan na pozornici. U ovom slučaju njegova pozornica je ova knjiga, u njoj je on i otkriven i skriven. Otkrivenog Stanka možda ćemo večeras donekle upoznati gledajući ga i čitajući površno njegove stihove ili dio stihova, a sakrivenog Stanka moramo pronaći čitajući njegove stihove i vidjeti što oni u nama znače, koliko u nas prodiru i koliko oni otkrivaju nas, jer to je smisao poezije” – zaključio je akademik Paljetak.