POJAVNO I METAFIZIČKO U POEZIJI A. B. ŠIMIĆA ( OD BRIJEGA DO ZVIJEZDA )

Zdravko Kordić pošao je s drugog motrišta u pisanju svoje doktorske disertacije. Plod tog njegovog rada je sada pred nama. Što zapažamo? Dokazao je da kod Šimića nije bilo diskontinuiteta, nego samo kontinuiteta. Čitav život vjerovao je u Boga i zbog toga je s njim ruku pod ruku napustio ovaj svijet. Drugi su samo svjesno pobrkali njegovo traženje smisla i Boga s njegovom navodnom nevjerom. Bio je još premlad, umro je sa samo 27 godina, proživljavao je teške osobne i društvene neprilike i nimalo nije bilo čudno da je nastojao kao pravi tragatelj za istinom pronaći zadovoljavajući odgovor na sve to. Prisjetimo se samo da mu je najbolji prijatelj, Ilija Glavota, umro doslovno od gladi. Previše za čovjeka koji je pjesnik i koji je još tako mlad.Kako i dolikuje ovakvim djelima, stil je znanstveni, filozofsko-književni. Kordić je, osim što je preokrenuo pogled na Šimića, preokrenuo i pogled na filozofiju. Smije se filozofirati i o Bogu, ali ne na način da ga se odbacuje.