TRAVNIČKA HRONIKA

Ima niz primjera u svjetskoj književnosti da prvakom jedne literature postanu pisac iz drugoga naroda, takvih slučajeva ima i u hrvatskoj književnosti: primjerice, Demeter je Grk, i prve je svoje stihove pisao na grčkom, Vraz je pak Slovenac i prva su mu djela slovenska. Ivo Andrić, izdanak hrvatske obitelji iz Travnika. narodnošću nedvosmisleno Hrvat, što je i sam napisao u dokumentima prigodom upisa na Zagrebačko sveučilište 1912., započeo je svoj književni put kao hrvatski pisac, pjesnik i novelist, da bi se početkom 20-ih godina, nakon nešto više od jednog desetljeća djelovanja u hrvatskoj književnosti , opredijelio za srpsku literaturu. Bilo je to vrijeme kada su mnogi hrvatski pisci, osobito mlađi, prihvaćali ekavicu, pa i srpski leksik u ''ime narodnog jedinstva'', no svi su oni s vremenom, a pogotovo nakon atentata na Radića i hrvatske zastupnike u Beogradu 1928., uvidjeli svoju zabludu, te se vratili materinskom jeziku i hrvatskoj književnosti, ijekavizirajući i općenito kroatizirajući svoja djela iz tog razdoblja. Ivo Andrić jedan je od malobrojnih Hrvata koji je ne samo tvrdokorno ustrajao na srpskom jezićnom  idiomu, nego se, što je vrijeme odmicalo, sve više udaljavao od hrvatske književnosti, hrvatske kulture i hrvatstva općenito. To, međutim, nije razlog da se odreknemo Andrićeva prinosa hrvatskoj literaturi, odnosno onog dijela njegova dijela koji joj neprijeporno pripada.