POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

Povratak Filipa Latinovicza je povratak na ono što je prekinuto i davanje natrag onoga što je uzeto. Filip se vraća u svitanje nakon 23 godine s prtljagom od otuđenja, živčane rastrojenosti, krize identiteta, raspadnutih vrijednosti i slike svijeta, s razočaranjem u europsku kulturu i civilizaciju u kojoj nije pronašao dom i s umjetničkim klonućem i stvaralačkom nemoći.

Vraća se ne bi li u ponovnom kontaktu sa zavičajnom podlogom i oživljenim uspomenama iz djetinjstva razriješio traume koje vuče sa sobom po svijetu i akumulirao novu životnu i stvaralačku snagu, zbog čega je povratak fizički i psihološki, a koji označava bijeg od civilizacije velikih sivih gradova i sentimentalnu potragu za izgubljenim uporištem, podlogom, životnom neposrednošću, svježinom emocija i identitetom te osobnim i stvaralačkim identitetom.

Njegov identitet je središnje pitanje romana i pitanje paternaliteta (očinstva – nada se da će odgovorom na to pitanje ostvariti identifikaciju). Ovdje se postavlja pitanje vlastita identiteta; pitanje podloge (životnoga oslonca); pitanje majčina života, što postaje egzistencijalni problem te otuđenost, izolacija, nemir, stvaralačka kriza.