SIMULTANIZAM

Pojam simultanizma susrećemo u tekstovima ili njihovim dijelovima gdje se istodobno/mjesno pojavljuju raznoprostorni ili raznovremenski predmeti ili zbivanja koja pripadaju međusobno udaljenim područjima. Metajezično značenje pojma valja tražiti u kulturno-povijesnoj sferi. Pod time se podrazumijeva novo shvaćanje svijeta, osobito prostora i vremena, koje se pojavilo pod utjecajem novih tehnoloških i civilizacijskih postignuća. U zborniku autori definiraju pojam uglavnom na djelima ruske avangarde i postmoderne (Belyj, Bulgakov, Pasternak, Bunin, Zamjatin, Rozanov, Erofeev, Narbikova, Krivulin, Sokolov) te simultanističkoj pojavi u slikarstvu (Jakulov, Delaunay) i glazbi (Golyšev, Obuhov).

Iz sadržaja
Punctum temporalis (vizualne) simultanosti; Globalni simultanizam; Gesta kao simultanost; ‘Višeslojno mišljenje’ V. Nabokova i ‘trenutačno zauvijek’ B. Pasternaka; Modeli vremenskog simultanizma u poeziji Bunina i nekih njegovih mlađih suvremenika; Došlo je vrijeme: Pretres Viktora Krivulina; Kompozicijski kontrapunkt u Čehovljevim tekstovima.